Prije više od godinu dana počela sam se pomalo i vrlo postupno baviti birdwatchingom, ili kako bi se to na naški nespretno prevelo, promatranjem ptica. Taj sam interes pokupila savim slučajno. Naime, živim u najvećem gradu Lijepe nam naše i u njemu nema baš puno šuma, livada i potoka pa je i životinjski svijet nešto siromašniji. Da stvar bude gora, živim na 2. katu četverokatnice, tako da sam oduvijek od gradskih životinaj primjećivala gotovo isključivo ptice. Preko zime često bih ih i hranila. I tako sam jednom prilikom ugledala na svom balkonu jednu neobičnu pticu, kakvu nikad prije nisam vidjela. Budući da ne znam crtati nimalo, a nisam je uspjela fotografirati, nikako nisam mogla saznati o kojoj je ptici riječ. Onda sam je opisala prijateljici koja je mnogo bolje upoznata sa florom i faunom Hrvatske i ona je obećala potražiti informacije, Nakon nekoliko dana, pokazala mi je fotografiju jedne ptice i pitala me jesam li vidjela nešto tako. To je bila ta ptica, za koju sam onda saznala da se zove šojka. Šojka, zapravo par njih, otad mi redovno dolazi na balkon gdje stavljam hranu za ptice. Dolaze, naravno, u velikom broju i sjenice, vrapci, golubovi...sve one ptce koje svakodnevno susrećemo. I sve su mi lijepe.
Otada sam kupila dva priručnika o pticama i promatranju ptica (oba na engleskom, naravno) i naučila promatrati o pogledom tražiti ptice kamo god idem. Bilo to šetnja Maksimirom, odmaranje na balkomu ili putovanje u neku drugu zemlju. nažalost još uvijek ih rijetko kad uspijem fotografirati.
Blog sam odlučila pokrenuti jer se nadam da ima i drugih u Hrvatskoj koji vole promatrati, hraniti i fotografirati ptice. Postoji i nekoliko internet stranica na hrvatskom, i to vrlo dobrih, ali kad ih posjćujem, osjećam se kao totalni amater jer na njima najčešće pišu, uploadaju slike i komentiraju pravi profesionalci, ornitolozi ili barem biolozi. A ja sam samo entuzijastični hobist. I nadam se da ima još takvih kao i ja, i da će podijeliti svoja iskustva sa mnom.
